Kako doživeti promenu u životu? Šta nam govori Evanđelje po Jovanu 3? - propoved
Evanđelje po Jovanu, treće poglavlje, je jedno od nacitiranijih delova Novog zaveta. Radi se o susretu Isusa i Judejskog učitelja po imenu Nikodim, o njihovom razgovoru. Sam razgovor teče jako čudno...
Nikodim prilazi Isusu sa rečima „znam da si od Boga poslan“, odajući mu čast, dok mu Isus odgovara na
potpuno neočekivan način. Umesto da se zahvali, on počinje da priča o nanovom rođenju. Ceo tekst je jako
čudan, skoro bi rekli mističan, a ujedno ovo je centralni tekst Jovanovog
evanđelja. Ako njega preskočimo, ne shvatimo, možemo preskočiti i centralnu
poruku i celokupnu tajnu evanđelja. O tome u današnjem blogu.
Tekst glasi - Evanđelje po Jovanu 3:1-21:
1 A beše među farisejima čovek po imenu Nikodim, starešina judejski; 2 ovaj dođe Isusu noću i reče mu: ravi, znamo da si ti kao učitelj došao od Boga; jer niko ne može da čini ova čuda koja ti činiš ako Bog nije s njim. 3 Odgovori Isus i reče mu: zaista, zaista, kažem ti, ako se ko ne rodi odozgo, ne može videti carstva Božija.
4 Reče mu Nikodim: kako može čovek da se rodi kad je star? Zar može po drugi put da uđe u utrobu svoje majke i da se rodi? 5 Odgovori Isus: zaista, zaista, kažem ti, ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije. 6 Što je rođeno od tela - telo je, a što je rođeno od Duha - duh je. 7 Nemoj da se čudiš što ti rekoh: treba da se rodite odozgo. 8 Vetar duva gde hoće i fijuk njegov čuješ, ali ne znaš odakle dolazi i kuda ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha. 9 Odgovori Nikodim i reče mu: kako može to biti? 10 Isus odgovori i reče mu: ti si izrailjski učitelj i ne znaš to? 11 Zaista, zaista, kažem ti da govorimo ono što znamo, i svedočimo što smo videli, ipak ne primate našega svedočanstva. 12 Ne verujete kad sam vam govorio o zemaljskim stvarima, kako ćete verovati ako vam kažem o nebeskim? 13 I niko se nije popeo na nebo - sem onoga što je sišao sa neba, Sin čovečiji.
14 I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin čovečiji, 15 da svaki - ko veruje - ima u njemu život večni. 16 Jer Bog je tako zavoleo svet da je svog jedinorodnog Sina dao, da svaki - ko veruje u njega - ne propadne, nego da ima večni život. 17 Bog, naime, nije poslao Sina u svet da sudi svetu, nego da se svet spase njegovim posredstvom. 18 Ko veruje u njega - tome se ne sudi; a ko ne veruje - već je osuđen, što nije verovao u ime jedinorodnoga Sina Božijeg. 19 A ovo je sud: svetlost je došla na svet, a ljudi zavoleše mrak više nego svetlost, jer dela njihova behu zla. 20 Svaki, naime, koji rđavo radi, mrzi svetlost i ne ide na svetlost, da se ne obelodane njegova dela; 21 a ko čini istinu ide na svetlost, da se pokažu njegova dela - da su u Bogu učinjena.