Zahvalnost ili zahvaliti - u čemu je razlika?

pola puna casaZahvalnost i zahvaliti - zar to nije isto? Naizgled jeste isto, ali u suštini nije. Istina je da možeš biti zahvalan, a da nikada ne zahvališ.

Sledi iskustvo koje to dokazuje.
Prošle nedelje putovao sam u Varšavu. Dugačak put od 15-tak sati vožnje. Šestoro nas se dogovorilo da podelimo troškove. Internacionalna ekipa - dvoje iz Makedonije, dvoje iz Bosne i nas dvoje iz Srbije. Makedonci su dovezli kombi (putovali su ceo dan), a onda smo u 22 časa krenuli na put. U toku noći smo se ponekad menjali u vožnji i polako su tekli kilometri -  Srbija, Mađarska, Slovačka, Češka...

Nisam ni video šta se dogodilo, niti bio svestan toga. Spavao sam. Jutro, oko šest sati, na granici prema Poljskoj, auto-put i vozač (koji je tog momenta bio na smeni) je zadremao na sekundu. Kombi je krenuo da skreće. Brat koji je spavao na sedištu iza, samo je odjednom ustao (kaže da ga je sam Bog probudio, jer nije ništa osetio, samo je ustao i video šta se dešava), pružio ruke do volana, ispravio volan, vozač se trgnuo, i nastavili smo vožnju. Ponovo, ja nisam ni bio svestan toga iako sam se tog momenta i ja probudio. Čuo sam šta se dogodilo tek sledeći dan.


Da li sam bio zahvalan? Jesam. Da li sam bio svestan Božije intervencije? Jesam. Ali nisam bio nešto posebno uzbuđen oko toga. Oni koji voze znaju za tu opasnost. Voziš, i odjednom si prošao par stotina metara a da nisi svestan toga. Mozak se isključio na par sekundi. Naučio sam čim mi se spava ja stajem sa vožnjom, ali takve stvari se dešavaju... i zato su na auto-putu i postavili one bele linije koje kada nagaziš točkom počinju da stvaraju zvuk vibracije. Zvuk te trgne... No ovo nije priča o vožnji nego zahvaljivanju. Jer ja jesam bio zahvalan, ali nisam zahvalio. Ni saputnicima, a ni Bogu.

Prošlo je par dana. Vratio sam se sa puta. Zaboravio na događaj, nisam ni supruzi ispričao o tome.  Svaki utorak imamo crkveni molitveni sastanak u šest ujutru. Uvek krećemo sa slavljenjem, pa zahvaljivanjem i na kraju molimo za Srbiju, Novi Sad i našu crkvu. Ovaj put kada smo došli do zahvaljivanja, i nabrajali za šta smo sve zahvalni Bogu, odjednom sam postao svestan da nisam zahvalio, iako sam zahvalan. Dok sam izgovarao reči hvale, preplavila me je radost, i misao o zahvalosti me je preplavila i moja vera je nabujala.

Zahvalnost je jako bitna. Ne sećam se od kog propovednika sam čuo - "Ako rasteš u blagoslovima, a ne rasteš u zahvalnosti, ostaješ nesretan, bez radosti". Velika istina. Svi smo videli dete koje dobije poklon i onda ga zgazi i ne uživa u njemu. Dobio je nešto, ali pošto nema zahvalnosti nema radosti. Pogazi i ono što ima. Takav stav nas često prati u životu i krade nam radost. U nezahvalnom srcu ne prebiva radost.

Ali lekcija koju me Bog uči već neko vreme je sledeća -  Zahvalnost nije dovoljna ako se nikad ne pretvori u zahvaljivanje! To važi u odnosu sa ljudima, ali i u odnosu sa Bogom. Jedan stih u Svetom pismu kaže, doduše o spasenju, - "Srcem se veruje, ustima se ispoveda za spasenje." Rim.10.10. Nije dovoljno samo ono u srcu, mora da izađe na usta da bi se desilo spasenje. U današnjem kontekstu isto vredi -  "U srcu je zahvalnost, ustima se ona ispoveda." Samo kada se izgovori, zahvalnost postaje i delotvorna. Zahvalnost je značajna ali zahvaljivanje dovodi da preliva radost. Mogli bi reći - "Zahvalnost je pola čaše. Iz nje ne preliva. Da bi prelivalo potrebno je zahvaliti".

Jako volim poslanicu Kološanima. To je knjiga koju znam napamet, stih po stih. Puno govori o zahvalnosti i zahvaljivanju.

Pogledao sam u njoj šta Pavle naglašava - dva puta govori o zahvalnosti, četiri puta o zahvaljivanju - "Zahvaljujući Ocu koji vas je učinio dostojnim da imate udela u nasledstvu svetih u svetlosti." 1:12 ili "Posvetite se molitvi. Bdijte u njoj sa zahvaljivanjem" 4:2 ili "Obilujte zahvaljivanjem" 2:7 ili "Sve činite u Ime Gospoda Isusa Hrista, zahvaljujući Bogu Ocu kroz Njega" 3:17. Zahvaljivanje je ozbiljan nebeski posao. Do zahvaljivanja nas vodi zahvalnost. Zahvalnost se preliva u zahvaljivanju. A zahvaljivanje pojačava našu veru i iščekivanje Božijeg delovanja.

Pre izvesnog vremena, dok sam propovedao na temu zahvalnosti, Bog mi je skrenuo pažnju na 103 Psalam. Vidimo kako Psalmista u njemu kroz zahvaljivanje broji blagoslove u svom životu. Posle toga čitali smo ovaj Psalam u crkvi... i dok smo to radili preplavila me je radost. Zakačio sam taj video u nastavku, celu propoved koju vam preporučujem... a ako nećete celu propoved, idite na kraj i čitajte taj psalam sa nama. Jer zahvalnost se preliva kroz zahvaljivanje i rađa radost i veru!



Ako vam se dopalo šta ste pročitali, nudim vam nekoliko opcija:
1. Prijavite se na ovaj blog. Polje za prijavu se nalazi sa desne strane blog, ispod spiska imena ljudi koji su se prijavili do sada. Ako čitate ovaj blog preko mobilnog uređaja, ta opcija vam se nalazi na dnu stranice.
2. Pišite mi na p.hriscanska.zajednica@gmail.com i tražite da vas upišem u mejling listu... Na taj način dobijaćete obeveštenja o novim tekstovima ili video preko mejla. 
3. Prijavite se na naše ostale platforme - youtube kanal, facebook... Likovi vam se nalaze takođe sa desne strane teksta ili na dnu stranice.

Нема коментара:

Постави коментар