Velika mi je radost da u ovom blogu objavim pismo Žarka Đorđevića, jednog od prevodilaca Novog Srpskog prevoda Svetog pisma. Zamolio sam Žarka da mi napiše koju reč, koju sam planirao da uključim u blog, a dobio sam mnogo, mnogo više... Žarko iskreno, beskompromisno piše o tom prevodilačkom podvigu, uživao sam čitajući, pa vam njegovo pismo prenosim u celosti. Uživajte i vi, cenite taj podvig i ohrabrite se na velika dela...
"Prevod Novog zaveta Novog srpskog prevoda (NSP) Miroslava
Kikija Živkovića, tada postdiplomca Westminster Theological
Seminary, objavljen je pre skoro 20 godina. Pojavio se skoro neupadljivo, tek
jednom predstavljen na skromnoj svečanosti PTF NS.
Već tada je
International Bible Societ, danas
Biblica,
krenulo u prevođenje Starog zaveta. Nažalost, zbog spleta životnih
prevodiočevih okolnosti – rad na doktoratu i promena fakulteta, pastorska
služba i selidba u drugu zemlju – čitav projekat je dospeo u nemilu fazu
višegodišnjeg kašnjenja. Zapravo, čitav projekat je stavljen zbog upitnik, s
obzirom na budžetske obaveze i činjenicu da se na srpskom jeziku spremalo još
nekoliko novih, savremenih prevoda.
Elem, poziv da se uključim u NSP me je zatekao na čudnoj
raskrsnici i životnih puteva i puteva duhovne službe ... (bolje da tu priču
ostavim za svoj prvi roman!). Podeljenih osećanja sam ušao u fazu pripreme i
upoznavanja sa zadatkom, uz obilje Biblikinog materijala za prevodioce.
Samo, ljudi, prevod Biblije – ej! Kal, nifal... hitpael...
b'rešit bara... tohu va bohu... Pa to je sve izvetrilo koliko sutradan nakon
ispita kod Tadeja Vojnovića!?
Ali da vam kažem – nije. Stvarno nije. Naš mozak je čudo.
Ono što (stvarno) nauči, nikada ne zaboravlja. Najzad, kad god me neko pita o
tim hebrejskim crticama i tačkicama, rado odgovaram: Nije nevolja u tom
drevnom, makar i mrtvom, bilijskom jeziku. Nauče ljudi i kineski, neuporedivo
složeniji. Stvar je u maternjem, u srpskom!