Šta dolazi na kraju sveta? - priča o neprolaznoj lepoti življenja - o novom nebu i novoj zemlji


Blog je nasto iz mojih beležaka za seriju propovedi - Razumeti poslednja vremena, koju sam govorio 2013-te.


Da vas podsetim ukratko, šta samo naučili:
Počeli smo našu temu od Danilovog proroštva u 9 glavi njegove knjige. Tamo anđeo Gavrilo, pre 2500 godina, Danilu govori o 70 nedelja godina, ili 490 godina koje su određene gradu Jerusalimu. 

Videli smo da se 69 godina ispunilo sa dolaskom Isusa Hrista, tj u momentu kada je Isus Hristos ušao u Jerusalim. Takođe i da je ostala jedna nedelja da se ispuni, u kojoj antihrist treba da preuzme vlast nad ovom zemljom.

Međuvreme je vreme crkve, ili nas. Apostol Pavle je objasnio da je Bog ostavio Jevreje na određeno vreme, da bi se okrenuo nama. I kako smo videli, kada se ispuni dovoljan broj, nas nejevreja, Bog će ponovo delovati među Jevrejima i ispuniti Njegova obećanja. Završetak Božijeg delovanja među nama će biti kroz uzeće crkve, gde će Bog čudesno uzeti Njegovu crkvu, i samim tim će započeti otvoreno  delovanje antihrista ovde na zemlji.

Poslednje vreme ili vreme velike nevolje kako govori Sveto pismo, će trajati 7 godina. U toku tog vremena antihrist će doći do vrhunca vlasti, kada će tražiti od ljudi da mu se pokore, što je simbolisano kroz primenje tri šestice. Kraj će mu međutim biti u konačnom obračunu, u kojem će Hristos, opisan u Otkrivenju kao Jahač na konju, uništiti njegovo delovanje i baciti ga u pakao.

Konačni kraj predstavlja sud svima onima koji nisu prihvatili Hrista Isusa. Svi oni će biti osuđeni na osnovu svojih dela, a prema meri zla i dobra kojeg su činili, odrediće im se kazna. Znači, taj sud predstavlja određivanje kazne, jer se niko neće naći dovoljno dobrim da bi bio spasen na osnovu svojih dela i završiće u paklu.


PRVI SUD – SUD NAGRADE
Možda neko misli da je to nepravedno? Pa zar nema dovoljno dobrih ljudi da zasluže svojom dobrotom da izbegnu pakao i kaznu? 

Na žalost nema jer problem je priroda greha.  Rimljanima poslanica govori „Svi su zgrešili i lišeni su slave Božije“ a dodaje „Plata za greh je smrt“. Grčka reč za greh jeste reč koja dolazi iz streličarstva ili gađanja u metu. 


Letos smo bili na kampu na Ohridu, i neki učesnici su doneli tomahavk, tj sekiru za bacanje. Okušali smo se mnogi u bacanju. Trebalo je odrediti tačno rastojanje, sedam koraka, pod uglom baciti i onda pokušati da pogodiš metu. 

Neki su bili relativno uspešni, kao Trna i pogađali su dasku, pojedini kojima neću spominjati imena su ogrožavali prolaznike desetinama metra okolo. Ali smo svi bili slabi u pogađanju u centar mete. I kada god bi neko promašio metu on je činio greh. Bez obzira za koliko je promašio centar, to je bio greh i nije bilo dovoljno dobro. Meta je promašena. 

Isto tako, kada to primenimo u duhovni svet, kada god, i za malo promašimo metu koja je postavljena mi činimo greh. A meta je nebeski visoka, meta je jednaka Isusu Hristu, meta je savršenstvo. 

Da bi neko na sudu bio opravdan svojim delima mora biti savršen, u mislima, delima, rečima, i to bez i jedne mane. Sliku koju često koristim kada ovo objašnjavam, jeste slika kajgane. Zamislite da pravite kajganu od 20 jaja, i jedno ste zamešali pokvareno. Kakva je kajgana? Pokvarena. 

Ako zamešate još sto jaja, hoćete li popraviti situaciju? Ne, i dalje je pokvarena. Tako i jedan greh, puno toga pokvari. I zato se na sudu neće opravdati niko svojim delima, jer među nama, Adamovim i Evinim sinovima, nema savršenih.

Jedini način spasenja jeste kroz oproštenje greha. Istina evanđelja jeste da je Isus Hristos došao na ovu zemlju da umre, kako bi nas grešnike, bez mogućnosti da se spasimo svojim delima, izvukao iz jame i spasao. 

Slika koja mi pada na pamet jeste da se svako od nas nalazi u ogromnoj crnoj rupi. Zidovi su glatki i nema načina da se popnete, koliko god da pokušavate. Uvek skliznete dole, koliko god da ste dobri u penjanju, jer jednostavno je nemoguće pobeći iz crnila naše duše. Sa druge strane, Isus pruža ruku da vas izvuče napolje. Ona je pružena svima na Golgotskom krstu. Svako ko je prihvati biće izvučen napolje, ali mora da je prihvati. 



To je jedino rešenje, da molitvom kažemo Bogu „Spasi mene grešnika“, i Bog kaže „Naravno, za to sam umro“. Pismo kaže da tog momenta, naša imena su zapisana u knjizi života, i da ne dolazimo na sud. O tome smo prošli put.

Međutim, postavlja se pitanje da li to znači da Bog neće meriti naša dela, nas koji smo njegova deca? Da li za nas važi – „Živi kako hoćeš, nema veze“? 

Ne, poslušajmo reči Apostola Pavla iz I Korinćanima 3:11-15: „Jer temelja drugog niko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen a to je Isus Hristos. Ali ko zida na tom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, dvom, senom, slamom, svačije će delo izaći na videlo, jer će ga dan pokazati, jer će se ono ognjem okušati, i oganj će pokazati kakvo je čije delo. A ako delo koje je neko na tom temelju podizao ostane, taj će primiti nagradu, a onaj čije delo izgori, imaće štetu, on će se sam spasiti ali kao kroz oganj.“ 

Svačije će delo izaći na videlo, sudnji dan će pokazati. Kako vidimo radi se o suđenju hrišćanima, onima koji su Božija deca, koji imaju temelj Isusa Hrista, tj kojima je Hristos deo života. Na temelju Hrista oni grade ili vrednim stvarima koji su simbolisani zlatom, srebrom i dragim kamenjem, ili prolazinim stvarima koje su simbolisani drvom, senom ili slamom. Sudnji dan ispituje kvalitet građevine. 

I piše da će nečije delo opstati, i ti će primiti nagradu. Drugima će njihovo delo propasti, tj nisu uložili život u stvarno kvalitno, ali će biti spašeni. Znači, kao što smo i do sada govorili, spasenje zavisi od toga da li imamo Hrista u našem životu ili ne. Nagrada sa druge strane zavisi od naših dela. Spasenje je dato milošću, nagrada se zaslužuje. Drugim rečima, mi vernici dolazimo na sud, ali za nagradu.

Sledeće pitanje koje se naravno postavlja jeste a šta je nagrada? Da budem iskren, ne znam. Pismo tu nije jasno, verovatno zato što nam u našoj ljudskoj ograničenosti ne može preneti veličinu nagrade koja nas očekuje. 

To je kao da osobi koja ne vidi pokušavate da opišete boje, ili onome ko ne čuje muziku. Nemate način da prenesete informaciju, lepotu, da to prikažete. Isto je sa nama, verovatno nam nedostaje sposobnost da nešto razumemo, shvatimo, da dođe u naš um, jer je van našeg poimanja. 

Možemo samo naslutiti. Da bi nam to bilo lakše, pročitaćemo kako će sve to izgledati. Jovan je bio ograničen čovek, kao i mi, i nije mogao da prevaziđe svoje ograničenje. Ovo su tek odjeci onoga što je on video.


ZLATNI GRAD
9 Onda dođe jedan od sedam anđela koji imaju sedam činija punih sedam poslednjih pošasti, pa mi se obrati rekavši: „Dođi, pokazaću ti Nevestu, Jagnjetovu ženu.“ 10 I prenese me u Duhu na jednu veliku i visoku goru, pa mi pokaza sveti grad Jerusalim kako sa neba silazi od Boga. 11 Sijao je Božijom slavom, blistav kao najskupoceniji dragulj, kao kristalni kamen jaspis. 12 Imao je velike i visoke zidine i dvanaest kapija, a na kapijama dvanaest anđela i napisana imena dvanaest plemena izrealeskog naroda. 13 Na istoku su bile tri kapije, na severu tri kapije, na jugu tri kapije i na zapadu tri kapije. 14 Gradske zidine su imale dvanaest temelja i na njima imena dvanaest Jagnjetovih apostola.
15 Anđeo koji je sa mnom razgovarao imao je zlatnu trsku za merenje, da bi izmerio grad, njegove kapije i zidine. 16 A grad je bio četvorougao- dužina mu je bila jednaka širini. Anđeo ga izmeri trskom, i pokaza se da je 12.000 stadija dug i da su mu dužina, širina i visina jednake. 17 On zatim izmeri zidine: imale su 144 lakta ljudske mere, kojim je anđeo merio. 18 Zidine su bile sazidane od jaspisa, a grad od čistog zlata sličnog čistom staklu. 19 Temelji gradskih zidina bili su ukrašeni svim vrstama dragoga kamenja: prvi temelj jaspisom, drugi safirom, treći kalcedonom, četvrti smaragdom, 20 peti sardoniksom, šesti sarderom, sedmi hrizolitom, osmi berilom, deveti topazom, deseti hrizoprasom, jedanaesti hijacintom i dvanaesti ametistom. 21 A dvanaest kapija bilo je dvanaest bisera- svaka kapija je bila načinjena od jednog bisera. Glavna gradska ulica bila je od čistog zlata prozirnog kao staklo.
22 U gradu ne videh nikakav hram, jer su njegov hram Gospod Bog, Svedržitelj, i Jagnje. 23 Tom gradu nisu potrebni ni sunce ni mesec da ga osvetljavaju, jer ga obasjava Božija slava, a svetlilo mu je Jagnje. 24 Narodi će hodati u njegovoj svetlosti i zemaljski carevi će u njega donositi svoju slavu. 25 Kapije mu se danju neće zatvarati, a noći onde neće biti. 26 U njega će biti uneti slava i čast naroda 27 i ništa nečisto neće ući u njega, niti iko ko čini nešto odvratno i lažno, nego samo oni koji su upisani u Jagnjetovu Knjigu života.
Otkrivenje 22
1 Onda mi pokaza reku vode života. Blistala je kao kristal, a tekla je iz Božijeg i Jagnjetovog prestola 2 sredinom glavne gradske ulice. Sa obe strane reke raslo je drvo života, koje rađa dvanaest plodova. Ono donosi svoj plod svakog meseca, a lišće mu je za isceljenje narodima. 3 Više neće biti nikakvog prokletstva. U gradu će biti Božiji i Jagnjetov presto i njegove sluge će mu služiti. 4 Gledaće njegovo lice i njegovoime će im biti na čelima. 5 Više neće biti noći i neće im biti potrebna svetlost svetiljke ni svetlost sunca jer će ih obasjavati Gospod Bog. I oni će vladati doveka.


Teško je protimačiti nešto tajanstveno, veličanstveno. Ja ću korak po korak pokušati da nam unesem razumevanje u jasne elemente. 

Prvo deveti stih opisuje Nevestu jagnjetovu. Kaže da ono što će Jovan videti jeste ta nevesta. Nevesta u Svetom pismu jeste slika Naroda Božijeg. Zašto? Prikazuje sliku ujedinjenja, koju mladoženja i mlada imaju, gde iz dva sveta, dve porodice, oni postaju jedna. Sa druge strane slika venčanja predstavlja sliku vernosti,  jer se u činu venčanja mlada i mladoženja obavezuju na večnu vernost. 

Slika koja mi odmah pada napamet je iz knjige Hajka na zmaja, Džeki Pulindžer. Opisana je žena koja je ceo svo život provela na ulici, heorinski zavisnik, kao dete su je prodali da bude prostitutka u Hong Kongu. Sa šezdeset godina je upoznala Hrista. U centru je upoznala muškarca, koji je imao sličnu priču, njenog godišta. Na kraju su se venčali i opisano je kako ona izlazi u beloj haljini, jer ju je Hristova krv oprala od sve opačine prošlosti. Isto je i sa nama, tog dana, pored svog greha, i opačine, u ovom momentu ćemo biti čisti.

Takođe i izgled Zlatnog grada je fascinantan. Moram da napomenem da se radi o simboličkoj slici, velikim delom. Opisan je kao kocka savršenih dimenzija. Pojedini tumači Svetog pisma govore da je oblik kocke u ondašnje doba bio element savršenosti. Kocka je bila savršeni predmet. I sam oblik prenosi savršenostvo, kao i elementi od kojih je sagrađen. 

Svaki njegov element je prepun istorije spasenja – temelji koji simbolišu 12 apostola, 12 kapija kao simbol dvanaest plemena Izrailja. Zlatni grad je vrhunac istorije spasenja, momenat u kojem su se slila sva Božija obećanja.


U gradu nema hrama jer je Bog neprestano sa nama. Nema potrebe za hramom, jer hram je bio mesto na koje su ljudi dolazili da se susretnu sa Bogom. A u nebu je Bog stalno sa nama. 
I sada je, moram reći, ne morate doći ovde da bi vas čuo, ali tamo nema razdvajanja, nema toga da mi verom nastupamo u molitvi, tamo ćemo videti.

U gradu nema opasnosti – kapije se ne zatvaraju. U doba kada je napisan Novi zavet, kapije su se zatvarale noću, da neprijatelj ne uđe i ne napravi pokolj. Više nema opasnosti jer ne postoji neprijatelj.

U gradu nema smrti. Ne postoji ni smrt, jer smrt je uništena.
U gradu nema bola, žalosti, prokletstva. Sve boli će nestati. Kako ćemo izgledati ne znam, ali neće biti prokletstva.

U gradu je Hristos! U gradu će biti Božiji i Jagnjetov presto i njegove sluge će mu služiti. 4 Gledaće njegovo lice i njegovoime će im biti na čelima. 5 Više neće biti noći i neće im biti potrebna svetlost svetiljke ni svetlost sunca jer će ih obasjavati Gospod Bog. I oni će vladati doveka. I to će biti najveličanstvenije od svega. Bog će biti ponovo sa nama, moći ćemo ga gledati, razgovarati sa njime. I vladati doveka, verovatno upravljati svemirom. Možda će tu biti nagrada. Ali kada sve ovo sagledamo, kakva nagrada će biti veličanstvenija od ovoga.

ŠTA TO UNOSIMO?
Međutim ostalo je još jedno pitanje na koje treba dati odgovor. 24 Narodi će hodati u njegovoj svetlosti i zemaljski carevi će u njega donositi svoju slavu. O čemu se ovde radi? Šta će to donositi u Jerusalim? Carstva zemaljskih više neće biti, kako će se onda to donositi? Verujem da je ključ za razumevanje sledeći – slava je ono najbolje, najvrednije što imamo, naša najbolja dela, najvrsniji potezi i dostignuća.


Slušao sam pre više godina propovednika koji je govorio o našim delima, o njihovoj vrednosti. Da li naša borba protiv zla narkomanije, ili trgovine ljudima, ili za očuvanje prirode, ili korupcije, ili siromaštva, predstavlja tek neko delo koje ima kratkotrajnu vrednost. Nešto što nam je Bog dao da se zabavljamo ovde na zemlji, da nam brže prođe vreme, na šta gleda sa stavom „igraju se deca“?

Moram priznati da sam dugo imao takav stav, da iako nas Bog poziva na služenje, to je samo „dečija igra“ koja će na kraju biti uništena u stvaranju novog neba i nove zemlje. Ali sledeća slika je promenila moje mišljenje. 

Letos sam sa Rendžerima posetio Samuilovu tvrđavu u Ohridu. Ona danas izgleda očuvana, ali ako zagledamo sliku mi vidimo da se na starim temeljima i zidinama, nadogradilo novim materijalima. Staro nije bilo uništeno, nego je iskorišćano za izgradnju novoga. Tako i sa našim delima, na neki čudesan način, ona će biti iskorišćena u izgradnju Novog neba i nove zemlje.

Takođe želim da vam skrenem pažnju da su ulazne kapije napravljene od bisera. Biser je vredna stvar koja nastaje na poseban način. U školjku upadne zrno, i nanosi bol školjki. Da bi se zaštitila, školjka počinje da oblaže zrnce sa sedefom, i polako, od nevolje, bola postaje nešto dragoceno. Vrata Jerusalima su napravljna od bola njegovih svetih, koji su u novoj stvarnosti dobila vrednost bisera.

Možemo reći da Bog ništa kroz šta smo mi prošli nije bacio, nego je to postala dragocenost novog sveta. To je najveća nagrada na svetu. I zato slobodno možemo zaključiti današnju propoved Jovanovim rečima:


8 Ja, Jovan, čuo sam i video sve ovo. I kad sam čuo i video, padoh ničice pred noge anđelu koji mi je sve ovo pokazao, da mu se poklonim. 9 A oni mi reče; „Nemoj. I ja sam sluga kao i ti i tvoja braća i proroci i svi koji se drže reči ove knjige.Bogu se pokloni!“ 10 Zatim mireče: „Nemoj da zapečatiš proročke reči ove knjige, jer je vreme blizu. 11 Neka nepravednik i dalje čini nepravdu, neka se ukaljani i dalje kalja, neka pravednik i dalje čini dela pravednosti, i ko je svet, neka se i dalje posvećuje. 12 „ Evo dolazim uskoro i moja nagrada sa mnom, da svakom dam potome kakvo mu je delo. 13 Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Poslednji, Početak i Kraj.14 „Blago onima koji peru svoje ogrtače da bi imali pravo na drvo života i da u grad ulaze kroz kapiju. 15 Napolju ostaju psi, vračari, bludnici, ubice, idolopoklonici, i svi koji vole laž i koji lažu.16 „Ja, Isus, poslao sam svog anđela sa ovim svedočanstvom za crkve. Ja sam Koren i Izdanak Davidov, sjajna zvezda Danica.“17 I Duh i Nevesta kažu: „Dođi!“I ko god ovo čuje, neka kaže „Dođi!“ I ko je žedan, neka dođe; ko hoće , neka besplatno zagrabi vode života. 18 Opominjem svakog ko sluša proročke reči ove knjige; ko im nešto doda, njemu će Bog dodati pošasti opisane u ovoj knjizi, 19 i ko oduzme nešti od reči ove knjige, njemu će Bog oduzeti njegov deo  od drveta života i od svetog grada koji su opisani u ovoj knjizi. 20 Onajkoji za sve ovo svedoči, kaže: „Da, dolazim uskoro!“Amin! Dođi, Gospode Isuse! 21 Milost Gospoda Isusa sa svima.

Audio lik:http://sr.cross.tv/105187
Beređi Dušan Bera

Ako vam je moj današnji tekst bio od koristi, podelite ga na društvenim mrežama. Hvala. 

Ako vam je ova tema bila interesantna, možete je produbiti u seriji o Carstvu Božijem, koja proširuje tu temu. Prvi tekst je 3 znaka Carstva Božijeg (Klikni link)