Kako graditi mostove?



Da li ste nekada vozili do Krfa?. Da bi došli do Krfa putovali smo novim putem Egnatia Odos, koji povezuje Egejsko i Jonsko more, tj seče Grčku na pola. Put je jako interesantan, posebno drugi deo puta kada vozite ili ogromnim vijaduktima dugačkim i po kilometar, nad velikim dolinama i kanjonima, ili kroz dugačke tunele, 3, 4 kilomentra dugačkim. Kažu da na celom putu preko 50 km vozite u tunelima. Deca su u početku brojala tunele, pa im je vremenom dosadilo. 
Mene fasciniraju tako veliki radovi. Uvek razmišljam kako dve grupe koje započno radove sa različitih strana brda i reke, mogu da se nađu u sredini sa tačnošću od milimetra. Danas imamo tehnologiju satelita, kompjutera koji u milimetar određuju mesto kopanja ili građenja, ali nekada to nisu imali. Krenuli bi gradnju ili kopanje sa dva kraja, sa ciljem da se susretnu u sredini. I jedna i druga grupa je morala da se trudi da zadrži pravac rada i na kraju, na sredini mosta ili tunela, polagali su test uspešnosti, na mestu susreta se pokazalo koliko su dobro odradili posao. Bila je potrebna ogromna doza umešnosti i veštine da se postigne cilj. Važno je bilo da obe grupe ulože trud kako bi se susreli. Ako bi samo jedna grupa radila na pravcu, a druga bila ne zainteresovana, grešila, dolazilo je do razmimoilaženja.


Tako je i u odnosima. Svako u odnosu polazi sa svoje tačke, sa svoje pozicije, i gradi neki put ka susretu. Nekada obe strane odbijaju rad na susretanju, i dolazi do razmimoilaženja. Nekada obe strane žele da se susretnu, ali ne znaju kako, nemaju umešnost koja im je potrebna, i promašuju susret. Nekada je samo jedna strana zainteresovana za građenje odnosa i to opet predstavlja problem. Kako prevazići ovakve prepreke, kako izgraditi mostove u odnosima? To je naše pitanje danas.  

Jedan od primera građenja mostova u Bibliji jeste razgovor između proroka Natana i cara Davida. 

Kralj David je jedna od najinteresantnih ličnosti Starog zaveta. Na više mesta ga Pismo naziva čovekom po Božijem srcu, čovekom koji je blizak Bogu, čovekom koji svojim postupcima donosi radost Bogu. O njemu čitamo herojska dela: verujući Bogu, golim rukama je pobedio lava; praćkom i kamenom je pobedio džinovskog Golijata. Jednom prilikom, dok ga je kralj Saul tražio želeći da ga ubije, David se krio u pećini u koju je Saul ušao, ne znajući ko se krije unutra. Iako je mogao da ubije i osveti se, David samo odseca skut haljine svog neprijatelja. Iznenađujuće, posle toga mi vidimo Davida u velikom pokajanju. David se kaje i za tako mali postupak, jer je Saula smatrao Božijim predstavnikom – a on je odsekao skut njegove haljine. Piše: „Posle toga zadrhta mu srce, jer je odsekao skut od plašta Saulova. I on reče ljudima: Sačuvao me Gospod od toga da počinim na gospodaru mome, na pomazaniku Gospodnjem, takvo delo da stavim ruke moje na njega!“ (I Sam. 24:6-7). David je čovek dubokog pokajanja, ljubavi prema Bogu. Veći deo knjige Psalama dugujemo ovom čoveku kao izraz njegove ljubavi i posvećenosti.


 Sa druge strane, pored navedenih vrlina, David je znao i da žestoko pogreši. Ne jednom, više puta u toku života je napravio strašne grehe. Neposredno pred događaj koji ćemo danas čitati, David je zaveo ženu svog potčinjenog koja je ostala u drugom stanju. Kada nije uspeo da sakrije svoj greh, David planira da muža te žene dovede u takvu situaciju da ovaj pogine. Pošto su bili u ratu, tražio je od vojskovođe da postavi Uriju (tako se zvala žrtva) u takvu situaciju, da ovaj sigurno pogine, što se i desilo.

David, čovek velikog greha, iako i dubokog pokajanja kako ćemo videti, je nazvan „čovekom po Božijem srcu“. To daje nama, ostalima, koji nismo veliki kraljevi i ljudi podviga kao David, veliku nadu, i pokazuje da nas moralna savršenost ne čini ljudima po Božijem srcu nego ih takvima čini čežnja za Bogom, naš odnos sa Njim. Neko je rekao da su „odnosi valuta Nebeskog kraljevstva“, jedina stvar koja ima stvarnu vrednost pre Bogom. Odnos sa Njime, odakle proizilazi sve ostalo, ne umanjujući posledice greha. 

To je dobro znati, jer mi težeći da ugodimo Bogu, najčešće mislimo da to činimo savršenošću našeg života, što je za nas nemoguća misija. Ali mi vidimo da se Bogu ugađa kroz našu želju da mu se približimo, našem ljubavlju prema njemu, našom verom. To daje nadu! Jer čovek po Božijem srcu nije savršena osoba, ona ne postoji, nego je to ona koja teži Njemu, odnosu sa Njime, koja zna da se duboko kaje i snažno da ga proslavlja. Ako želite postati ljudi po Božijem srcu, to je put kojim trebate ići.

No da se vratimo današnjem tekstu. Prorok Natan želi da ukaže Davidu na dubinu njegovog prestupa i to čini na sledeći način: 

Gospod posla Natana k Davidu. I Natan dođe k njemu i reče mu: U jednom gradu behu dva čoveka, jedan bogat a jedan siromah. Bogati imaše vrlo mnogo ovaca i goveda; a siromah nemaše ništa osim jedne male ovčice, koju beše kupio. On je hraniše, i ona odraste uz njega i uz njegovu decu. Ona je jela od njegovog hleba i pila ih njegove čaše, spavala mu na krilu i on je gleda na nju kao da mu je ćerka. K bogatom čoveku doše jedan putnik. I bogati ne hte da dira u svoje ovce i u svoja goveda da zgotivi ručak putniku koji dođe k njemu. On uze ovcu onog siromaha i zgotivi je čoveku koji dođe k njemu. 

Gnev se Davidov žestoko raspali na tog čoveka i on reče Natanu: Živ je Gospod! Čovek koji je to uradio zaslužuje smrt. I vratiće četiri ovce zato što je to učinio i zato što je bez milosrđa bio. I Natan reče Davidu: Ti si taj čovek! Ovako govori Gospod, Bog Izrailjev: Ja sam te pomazao za kralja na Izrailjem, i ja sam te izbavio iz ruke Saulove. Dao sam ti dom gospodara tvoga, dao sam ti u krilo i žene gospodara tvoga, i dao sam ti i Dom Izrailjev i Judin. I da je to malo bilo, još bih ti dodao. Zaštp si dakle prozreo reč Gospodnju čineći ono što je zlog pred očima njegovim. Uriju, Heteijna ti si mačem udario, uzeo si ženu njegovu sebi za ženu, a njega si ubio mačem sinova Amonovih... David reče Natanu: Sagreših Gospodu!“ II Samuilova 12:1-14.

UMETNOST GRAĐENJA MOSTOVA
Natan je dobio zadatak od Boga da Davidu prenese jako, jako tešku i ozbiljnu poruku. Poruku koja ukazuje Davidu na dubinu, veličinu i ozbiljnost njegovog greha. Voleo bih da primetite kako to Natan čini. On mu priča priču, verovatno izmišljenu, o čoveku koji je postupio nepravedno, tražeći Davidovu presudu i na taj način mu ukazuje koliko je David pogrešio. Mogao je doći Davidu direktno sa rečima: „Davide, učinio si užasan zločin i čeka te jako teška posledica. Znaj da ni jedan greh ne prolazi bez kazne...“ itd. I bio potpuno u pravu, ali sa druge strane bio  bi potpuno u krivu. Zašto je moje pitanje danas, zašto Natan postupio baš na ovaj način? Verujem da se tu krije veoma bitna poruka.

Znate da u okvirima naše crkve postoji Rehabilitacioni centar za zavisnike od heroina. Da bi novi korisnik mogao da uđe u centar, mora da obavi nekoliko razgovora i ubedi nas da je stvarno zainteresovan i spreman. U početku sam i ja učestvovao u takvim razgovorima, ali sam kasnije počeo da ih izbegavam. Nekoliko puta se desilo da se pojavi osoba puna sebe, koja uništava svojim ponašanjem sve oko sebe, a ne priznaje svoje probleme. U takvim situacijama ja sam loš sagovornik. Pre nekoliko nedelja sam prekršio to pravilo, i razgovarao sa momkom koji je ubeđivao majku kako nije u problemu, priznajući da koristi marihuanu,  a i da je terapiju koja je treba da mu traje pola meseca, znači psihoaktivne lekove, potrošio za par dana. On ubeđuje nas kako drži svoju zavisnost u kontroli. I ja se ražestim, i rekao sam da laže sebe, i majku, da uništava svoj život, da je potpuno u haosu, i bio sam moram priznati, bio sam jako grub prema njemu. Da li sam bio u pravu? U potpunosti. Da li sam ikome pomogao? Ne. Nije ušao u centar, nismo održali kontakt sa njime. Moja rekacija, iako sam u potpunosti u pravu, bila je potpuno neefikasna i bez koristi.

Natan je, vođen od Boga, postupio kao pravi graditelj mostova. Iako je svestan Davidovog greha, i svestan važnosti poruke koju treba da prenese, iako je poslušan Bogu, on želi i da pomogne Davidu, a ne samo da ga ukori. Zato ga uvodi, korak po korak u poruku, u prekor. 

Voleo bih da možemo da zamislimo Davida, i ovaj događaj. David ozbiljno sluša Natanovu priču o nepravdi. Užasna priča o zlostavljanju, i njegov pravedni bes raste, i želi da prestupnik bude kažnjen. I onda zanesen besom, usijane glave, doživljava hladan tuš kada otkrije da je priča o njemu samom. Da je on kradljivac! I nema više odbrane, nema opravdavanja, David je slomljen i spreman da čuje šta Bog ima za njega. 

Prolazi kroz duboko pokajanje – o njemu možete pročitati u 51 psalmu koji je nastao ovom prilikom – pročitaćemo neke stihove: 3-6, 11-14. David podnosi posledice svog greha, i doživljava obnovu. Zbog toga je i zapamćen je kao jedan od najvećih kraljeva Izrailja, a iznad svega kao „čovek po Božijem srcu“. Pitam se da je možda Natan izabrao drugačiji pristup, da je „išao đonom“, šta bi bili na kraju??? Možda sasvim drugačija verzija života ovog čoveka. Natan bira da gradi most, umesto da ga sruši.

Pre nekoliko nedelja, sa našim izviđačima smo bili na Dunavu. Otišli smo na jedno predivno mestu, u blizini Futoga koje se zove Kamen. Tamo se nalazi velika, nazovimo to brana, koja pregrađuje rukavac Dunava. Deo je bio na suvom, a deo potopljen.  I šta mislite šta su tinejdžeri želeli da urade – naravno da pređu preko. Sve je izgledalo lako, izuješ se, zagaziš u vodu i to je to. Ali, problem se pokazao čim su zagazili, stenje je bilo klizavo od algi nahvatanih na kamenju. Na kraju su neki završili mokrog tura. Jer kada stanemo na klizave stene postoji opasnost da padnemo. I što je stena oblija, i naša noga više na ivici, lakše se okliznemo. Ako stojimo na vrhu, gde je relativno ravno, tada nećemo pasti.

Odnosi su često klizavo tlo, dovode nas u područje konflikta, razmimoilaženja, neslaganja. Setite se u građenju odnosa svako od nas polazi sa svoje tačke gledanja, sa svoje pozicije. U knjizi „Mirotvorac“, Ken Sendi predlaže da građenje odnosa zamislimo kao veliki klizavi kamen, pošto postoje oblasti u kojima se ne slažemo. Podsećam  vas, kada stanete na klizav kamen, na vrhu je najmanje kliže, tu je bezbedno, ali što ste više sa strane to je sve klizavije, veće su šanse za pad. 

Strane klizavog kamena odnosa su: lažni mir i napad kao odgovor.

Prvi vam je jasan, to je napad. Reakcija. To je na žalost moj način reagovanja, ja napadam. Ali šta se desi kada nekog napadate, on se ili povlači ili reaguje na vas. Umesto da se most gradi, dolazi do rata rečima, i rušenja mosta. Da uzmemo primer Natana, da je reagovao napadajući Davida, David je mogao da se razjari i da ne sluša. Konfrontacija nije uvek pogrešan pristup, i mi ćemo i o tome kasnije razmišljati, ali za sada je bitno da razumemo da je ona klizavo tlo.

Druga reakcija je povlačenje, mirenje sa subinom. I da upotrebimo ponovo sliku mosta, umesto da jedna osoba gradi most, ona to odbija, zatvara se u sebe, i rezultata nema. Nema ni svađe, ali to ne znači da je sve u redu. Naprotiv. Možda jednom sukob eruptira, ili ništa od tog odnosa ne bude. Rešenje jeste da svako od nas radi na pronalaženju zajedničkog rešenja. Da stanemo na vrh stene i razmislimo kako možemo izgraditi most.

PLAN GRAĐENJA MOSTA
1. Brini se za tu osobu. Da bi gradili mostove mora da nam je stalo do građenja mostova. Ako nam nije stalo do nekoga mi ćemo biti nesposobni da izgradimo odnos sa njim ili njom. To jeste osnovni razlog ne uspeha. Natan je pomogao Davidu jer je želeo to da učini. Svaka greška može da se prevaziđe ako nam je stalo. Drugim rečima ako nam nije stalo do nekoga, nemojmo ni pokušavati ni da mu ukažemo na neki problem, jer ćemo samo povrediti tu osobu, naneti joj štetu. To mora da bude naš test. Ako nam nije stalo do nekoga, nemojmo ga ni ispravljati.

A ujedno postavimo sebi sledeće pitanje - ako nam nije stalo do nekoga, koliko sledimo Hristov put? Rimljanima 12:18 nam govori: „Ako je moguće, koliko od vas zavisi, budite u miru sa svim ljudima.“

2. Prepoznaj svoje prepreke. Natan je mogao pomoći Davidu jer nije dopustio da ga razočarenje zbog Davidovog pada spreči u tome. Kralj koji je obećavao svojim postupcima, u koga su se nadali, pada na strašan način, ali Natan time nije blokiran, iz njega ne govori ogorčenje, nego želja da se pomogne.

Šta nas sprečava u odnosima. Postoje dva osnovna problema: ponos i neisceljene boli. Neko je mudro rekao: „Kada ne želiš da se menjaš, ti tražiš razlike u drugima; kada si spreman/na da se menjaš, ti tražiš sličnosti.
3. Prvo teži razumevanju, ne obaveznom slaganju. Da bi mogli da izradimo odnose mi moramo razumeti, što više poziciju te osobe. To ne znači da opravdavamo nečiji greh, ili da nas je baš briga zbog toga. Natan nije bio ravnodušan zbog Davidovog stanja. To znači da pokušavamo da razumemo osobu, njeno stanje, da sagledamo njenu situaciju kako bi stvarno mogli da joj pomognemo, da izgradimo most. Ponovo naglašavam da ne govorim o opravdavanju nečijeg postupka, nego o traženju načina da prevaziđemo neku prepreku.

Maksvel je to nazvao „Principom razmene“ – „Napusti „svoje mesto“ i poseti „njihovo mesto“, kako bi video/la njihovo srce“. Naš narod, kao u ostalom i mnogi drugi, ima tu poslovicu: „hodati u tuđim cipelama“ ili „biti u tuđoj koži“ ili „tek kada pojedeš sa nekim kilu soli, onda znaš kakav je neko“. Pokušajmo da sagledamo probleme, borbe, strahove, uverenja te osobe, kako bi mogli napraviti most.

Tu imamo primer Isusa, Silnog Boga, je rođen u štali. Nikada nije doživljavao sebe previše važnim da služi siromašnima ili nemoćnima. Činjenica je da je često jeo sa ljudima iz najnižih slojeva društva. Iako je on bio Savršeni vođa, njegov cilj nije bio da postavi ljude na njihovo mesto, podsećajući ih koliko su nesavršeni. Zapravo, činio je potpuno suprotno. Stavio je sebe na njihovo mesto. Hodao je zajedno sa njima, komunicirao na njihovom jeziku, patio je njihove patnje (Jevrejima 4:15). Zašto danas propuštamo da sledimo njegov primer? Jednostavno. Mi po svojoj prirodi ne vidimo iz iste perspektive sebe i druge. I kada propustimo da vidimo stvari iz perspektive drugih, mi grešimo u svojim odnosima.

4. Smisli plan delovanja. Pre nego što nešto uradimo, ramislimo dobro kako to da uradimo. Triput meri, jednom seci, kaže naš narod kada nešto praviš, jer kada napraviš konačni potez, nema povratka nazad. Mirjana mi je juče ispričala jedan događaj iz svoje mladosti. Njena porodica je kupila šivaću mašinu, i Mirjana je odlučila da sašije bolero koji će nositi na dočeku nove godine. Iskrojila, sašila i onda je hodala malo nakrivo, ko kvazimodo. Komentarišući to njeno iskustvo sa Bertom složili smo se koliko je veliki deo zanata jedne krojačice matematika. Meri, meri, računaj i onda deluj. U našem slučaju moli, moli, razmišljaj i traži mudrost od Boga, i onda tek napravi korak.


5. Saopšti gradeći most. Jako važan korak. Mi jezikom ili gradimo most ili ga uništavamo. O komunikaciji ćemo još govoriti, neću danas. Ali da bi nešto komunicirali, mi moramo znati šta želimo da kažemo.

I ovde završavamo današnji tekst. Videli smo primer osobe koja je mudro koristeći svoje reči uticala na život jednog velikog čoveka. Mi našim rečima i postupcima možemo srušiti nečiji život ili ga izraditi, možemo graditi ili rušiti mostove. Možda, kao prvi korak da donesemo odluku da ćemo mi graditi, umesto da rušimo. 


Ako vam se dopalo šta ste pročitali, nudim vam nekoliko opcija:
1. Prijavite se na ovaj blog. Polje za prijavu se nalazi sa desne strane blog, ispod spiska imena ljudi koji su se prijavili do sada. Ako koristite mobilni, spisak je na dnu strane. 

2. Pišite mi na p.hriscanska.zajednica@gmail.com i tražite da vas upišem u mejling listu... Na taj način dobijaćete obeveštenja o novim tekstovima ili video preko mejla. 

3. Prijavite se na naše ostale platforme - youtube kanal, facebook... Likovi vam se nalaze takođe sa desne strane teksta ili na dnu strane

Нема коментара:

Постави коментар